Što je anestezija?
Izvor: Anestezija .org
Anestezija znači gubitak osjeta, pri čemu se može podrazumijevati samo gubitak svijesti ili samo gubitak osjeta boli, ili istovremeni gubitak i osjeta boli i svijesti.
Sadržaj |
ŠTO SU ANESTETICI ?
Anestetici su lijekovi koji svojim djelovanjem na živčani sustav izazivaju anesteziju. Za anestetike je značajno da imaju minimalno štetno djelovanje na ostale organe, a nakon prestanka djelovanja, funkcija živčanog sustava se vraća u normalu.
VRSTE ANESTEZIJE
OPĆA ANESTEZIJA:
- inhalacijska
- intravenska
- rektalna
LOKALNA ANESTEZIJA:
- površinska
- infiltracijska
- regionalna
- centralni blok
- periferni blok
OPĆA ANESTEZIJA
Opća anestezija je postupno, povratno smanjivanje funkcija središnjeg živčanog sustava koje uzrokuje najprije gubitak svijesti, zatim neosjetljivost na bol (analgezija), gubitak sjećanja na operaciju (amnezija), i na kraju mišićnu relaksaciju.
Opća anestezija se postiže davanjem jednog ili, puno češće, istovremenim davanjem različitih anestetika.
Prema načinu unosa anestetika u tijelo opću anesteziju dijelimo na inhalacijsku, intravensku i rektalnu.
Opća inhalacijska anestezija: je tehnika u kojoj anesteziju postižemo i održavamo anesteticima u plinovitom obliku, koji u organizam ulaze preko pluća. Najčešće se koristi mješavina anestetičkih plinova (kisik, dušični oksidul, izofluran ili sevofluran) koja u organizam dolazi kroz anesteziološki aparat, sistemom cijevi, u strogo kontroliranim uvjetima i pod budnim nadzorom anesteziološkog tima.
Neposredni kontakt anestetičkih plinova i pluća postižemo postavljanjem plastične cijevi (endotrahealni tubus) u dušnik, ili putem maske koju držimo na pacijentovom licu.
Kako bi postigli idealne uvjete za operaciju često uz anestetičke plinove dodajemo lijekove koji izazivaju mišićnu relaksaciju te lijekove koji izazivaju neosjetljivost na bol.
Opća inhalacijska anestezija je najčešće primjenjivani oblik anestezije. Njezine prednosti su brzo postizanje željene dubine anestezije, lagano održavanje i kontrola, te brzo buđenje iz anestezije.
Nedostaci i moguće komplikacije: blagi podražaj dišnih putova, prolazna bol u grlu i podražaj na kašljanje, te ozljede zubiju, usnica i jezika (kao posljedica postavljanja cijevi u dušnik), povraćanje i udisanje želučanog sadržaja što rezultira teškom upalom pluća (važnost strogog pridržavanja uputa o ne uzimanju hrane i tekućine prije anestezije !), mogućnost prisustva svijesti tijekom operacije, mučnina i povraćanje nakon anestezije.
Opća intravenska anestezija: je tehnika u kojoj anesteziju postižemo injiciranjem anestetika u venu.
Prednost ove vrste anestezije je jednostavan i elegantan način primjene, te brzo uspavljivanje.
Najčešće se koristi za uspavljivanje pacijenta prije inhalacijske anestezije, kako bi na taj način izbjegli moguće neugodnosti udisanja anestetičkih plinova. Kao samostalna anesteziološka tehnika često se koristi kod kratkotrajnih zahvata nakon kojih pacijenti brzo mogu ići kući (manje operacije, dijagnostičke pretrage, namještanje kostiju prije gipsanja i sl.).
Glavni nedostatak ove metode je slaba mogućnost kontrole anestetika, jer jednom kad se anestetik da u venu njegova sudbina ovisi o sposobnosti organizma da ga razgradi i izbaci van.
Moguće komplikacije: prolazno peckanje i bolnost duž vene u koju se injicira lijek, alergijska reakcija na anestetik koja može ići od blagog osipa do teške po život opasne reakcije (važnost upozoravanja Vašeg anesteziologa na svaku alergijsku reakciju koju ste do sad imali, posebno na alergijsku reakciju koju ste imali tijekom prethodne anestezije), prisustvo svijesti za vrijeme operacije, zbunjenost, euforija, poremećaj kordinacije, pospanost, mučnina nakon anestezije.
Rektalna anestezija: je tehnika u kojoj anesteziju postižemo primjenom anestetika u debelo crijevo. Koristi se rijetko, i to najčešće kod male dijece.
LOKALNA ANESTEZIJA
Lokalna anestezija je postupak kojim izazivamo neosjetljivost na bol određenog dijela tijela, pri čemu je pacijent budan ili lagano uspavan.
Prema mjestu i načinu primjene anestetika lokalnu anesteziju možemo podijeliti na: površinsku, infiltracijsku i regionalnu.
Površinska anestezija: je tehnika u kojoj anestetik primjenjujemo na površinu tijela koja će biti operirana. Anestetik se nalazi u obliku kapi, spreja ili masti, a njegova primjena je gotovo uvijek u nadležnosti kirurga.
Najčešće se koristi za male zahvate u ustima, nosu ili na oku.
Infiltracijska anestezija: je tehnika u kojoj se anestetik primjenjuje na mjestu i oko mjesta operacijskog zahvata, tako da će to područje biti bezbolno (utrnulo). Anestetik se primjenjuje injiciranjem na željeno mjesto i na željenu dubinu, te je također gotovo uvijek u nadležnosti kirurga.
Primjenjuje se za manje operativne zahvate kao što su šivanje rane, odstranjivanje manjih kožnih i podkožnih promjena, operacija manjih preponskih kila, i sl.
U nekim slučajevima, ako je to potrebno, uz lokalnu anesteziju može se dati neki lijek za smirenje ili uspavljivanje. U tom slučaju se pacijent nalazi pod anesteziološkim nadzorom (monitorirana anesteziološka skrb ili potencirana lokalna anestezija).
REGIONALNA ANESTEZIJA
- tehnika u kojoj injiciranjem anestetika u blizinu živca ili leđne moždine izazivamo neosjetljivost na bol (blokadu) jedne veće regije na tijelu. Ovisno o mjestu primjene anestetika možemo je podijeliti na centralnu ili perifernu.
Centralni blok
Anestetik uštrcavamo oko leđne moždine, te tako blokiramo prijenos bolnih podražaja do mozga. Ovisno o mjestu uštrcavanja centralni blok dijelimo na spinalni i epiduralni.
Nakon davanja anestetika, u roku nekoliko minuta, pacijent počinje osjećati trnjenje ili toplinu u anesteziranom dijelu tijela, nakon čega slijedi gubitak osjeta boli i mogućnost pokretanja anesteziranog dijela tijela. Djelovanje anestetika traje 2 – 4 sata, nakon čega se postepeno počinje vraćati osjećaj i sposobnost pokretanja.
Ako se slučajno dogodi da izvođenje ove vrste anestezije ne uspije, prelazi se na opću anesteziju.
Spinalna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u tekućinu koja okružuje leđnu moždinu.
Mjesto gdje dajemo anestetik se nalazi na donjem dijelu leđa gdje je mogućnost ozlijede leđne moždine minimalna. Ovisno o mjestu davanja i količini injiciranog anestetika određujemo visinu anestezirane regije.
Spinalna anestezija se može primjeniti na gotovo sve zahvate na nogama, kukovima, zdjelici, donjem dijelu trbuha (uključujući i carski rez).
Komplikacije ove vrste anestezije su veoma rijetke i prolazne.
U oko 2-4% slučajeva nakon spinalne anestezije dolazi do pojave jake glavobolje. Da bi se to izbjeglo pacijenti moraju, nakon spinalne anestezije, ostati 24 sata ležati na ravnom i piti puno tekućine.
Epiduralna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u prostor između kralješka i ovojnice leđne moždine (epiduralni prostor).
Ovom vrstom anestezije možemo anestezirati određenu regiju na trupu i tako je učiniti neosjetljivu na bol, dok je u ostataku trupa osjet očuvan. Također primjenom nižih koncentracija anestetika možemo blokirati samo osjet boli dok je mišićna snaga očuvana (što je iskorišteno kod bezbolnog poroda).
Ako se u epiduralni prostor postavi tanka plastična cijevčica (epiduralni kateter) postoji mogućnost trajnog davanja anestetika te na taj način osiguravanje dugotrajne anestezije.
Epiduralna anestezija se primjenjuje za zahvate na nogama, zdjelici, donjem dijelu trbuha, prsnom košu i plućima. Također se primjenjuje kao metoda trajnog uklanjanja boli kod pacijenata s malignom bolesti.
Periferni blok
Anestetik uštrcavamo u blizinu živca ili živčanog snopa koji inervira određeni dio tijela. Ovom tehnikom možemo anestezirati puno manje tjelesne regije, npr. anestezija šake, ruke , ramena, stopala, noge.
Regionalna intravenska anestezija (RIVA) je tehnika koja se koristi za anesteziju ekstremiteta (ruku ili nogu). RIVA se izvodi tako da se prvo zaustavi cirkulacija krvi u željenom ekstremitetu, zatim se u venu tog ekstremiteta injicira anestetik koji izlazi u tkivo i dolazi do živaca.
IZBOR VRSTE ANESTEZIJE
Nakon što Vaš kirurg postavi indikaciju za operativni zahvat, te nakon što obavite sve potrebne prijeanesteziološke pretrage dolazite na operaciju.
U sobi za premedikaciju se prvi put susrećete s Vašim anesteziologom, te nakon kraćeg razgovora s njim, on će Vam reći kojom ćete vrstom anestezije biti anestezirani. Ako postoji mogućnost više vrsta anestezije, najčešće Vam se ostavlja mogućnost da i Vi sudjelujete u izboru anestezije.
Glavne smjernice pomoću kojih se anesteziolog odlučuje o vrsti anestezije jesu: bolest, lokalizacija, vrsta i trajanje operacijskog zahvata, Vaše prethodno zdravstveno stanje, lijekovi koje trošite, te na poslijetku Vaš izbor anestezije.
