Teški akutni pankreatitis
Izvor: Anestezija .org
- Akutni Pankreatitis je akutni upalni proces gušterače koji može zahvatiti okolna tkiva, te udaljene organe
- Teški AP je upala gušterače sa sistemskim posljedicama u 20-25 % bolesnika i koji dovodi do multiorganskog zatajivanja i smrti u 30-50 % bolesnika
EPIDEMIOLOGIJA
- Incidencija: u većini europskih zemalja kreće se od 30 do 50/100.000
- Posljednjih godina incidencija je u porastu (bolja dijagnostika, veća konzumacija alkohola, nekvalitetna prehrana)
- Na svakih 100 bolesnika njih 20 razvija teški oblik bolesti, a umire ih približno pet
ETIOLOGIJA
- Najčešći uzrok akutnog pankreatitisa su žučni kamenci (najčešće žene u šestom i sedmom desetljeću života)
- Alkohol (češće u muškaraca, pretežito u četvrtom i petom desetljeću života)
- Brojni drugi etiološki čimbenici, manje od 20% oboljelih
PODJELA SVIH MOGUĆIH UZROČNIKA PANKREATITISA
TOKSIČNI
- Kronični alkoholizam
- Ubod škorpiona
- Organofosfati
- Lijekovi
OPSTRUKTIVNI
- Koledoholitijaza/mikrolitijaza
- Neoplazme (ampularne ili neoplazme gušterače)
- Kongenitalne anomalije (pancreas divisum, pancreas anulare)
- Crvi (askarijaza) ili opstrukcija papile Vateri stranim tijelima
- Disfunkcija Oddijeva sfinktera
METABOLIČKI
- Hipertrigliceridemija (tipovi I, IV i V)
- Hiperkalciemija (primarna ili sekundarna)
TRAUMATSKI
- Akcidentalni, tupa ozljeda abdomena
- Iatrogeni, poslije ERCP-a, postoperativni, endoskopska sfinkterotomija
GENSKI/HEREDITARNI
- Mutacija gena za tripsinogen
- CFTR-mutacija
- SPINK-1-mutacija
INFEKTIVNI
- Paraziti (askarijaza)
- Virusi (hepatitis A, B, C, Coxsackievirus B, Echovirus, adenovirusi, CMV, EBV, HIV)
- Bakterije (Mycoplasma, C. jejuni, leptospiroze, Legionella,
- Mycobacterium tuberculosis, Mycobacteruim avium complex)
VASKULARNI
- Ishemija, hipoperfuzija, embolija
- Vaskulitis, SLE, periarteritis nodosa, maligna hipertenzija
TROPSKI IDIOPATSKI OSTALI
- Penetrirajući peptički ulkus, Crohnova bolest
PATOGENEZA
- Za početak razvoja AP potreban je okidač (prolazak kamenca bilijarnim sustavom, abuzus alkohola, izlaganje toksičnom lijeku ili neki drugi pokretač)
- Brojna intracelularna zbivanja u acinusnim stanicama gušterače i aktivacija probavnih enzima i lizosomskih hidrolaza
- Stanično oštećenje - autodigestija
- Oslobađanje i aktivacija proenzima
- Aktivirani proteolitički enzimi (tripsinogen, kimotripsinogen, proelastaza, fosfolipaza A) i tripsin razaraju pankreas i peripankreatično tkivo, te aktiviraju druge enzime (elastazu i fosfolipazu)
- Dolazi do razaranja staničnih membrana, proteolize, edema, hemoragije, vaskularnih oštećenja, koagulacijske nekroze, te nekroze masnog tkiva i parenhima
- Aktivirani proteolitički enzimi (tripsinogen, kimotripsinogen, proelastaza, fosfolipaza A) i tripsin razaraju pankreas i peripankreatično tkivo, te aktiviraju druge enzime (elastazu i fosfolipazu)
- Dolazi do razaranja staničnih membrana, proteolize, edema, hemoragije, vaskularnih oštećenja, koagulacijske nekroze, te nekroze masnog tkiva i parenhima
- U početnoj fazi se razvijaju mikrocirkulatorne promjene vazokonstrikcija, kapilarna staza, smanjena saturacija kisikom i progresivna ishemija što uzrokuje povećanu vaskularnu propustljivost i razvoj edema gušterače
- Oslobađaju se bradikinin i druge vazoaktivne tvari koje doprinose povećanju permeabilnosti, vazodilataciji i razvoju edema
Razvija se edematozni pankreatitis (70 % bolesnika), ima zadovoljavajuću prognozu
- Oštećenje acinusnih stanica dovodi do oslobađanja enzima gušterače i slobodnih kisikovih radikala te posljedične migracije leukocita u oštećeno tkivo kao rezultat složene kaskade u kojoj intracelularne adhezijske molekule (ICAM-1) imaju ključnu ulogu
- U ranim fazama akutnog pankreatitisa oslobađaju se elastaze, brojni proupalni citokini kao TNF α, IL-1β, IL-6 i IL-10 te medijatori kao PAF (platelet activating factor) koji nisu povezani s citokinskom kaskadom
- Protuupalni medijatori IL-10, IL-1, receptor antagonist (IL-1ra) i neutralne peptidaze (NEP) reduciraju veličinu upalne reakcije (smanjuju mortalitet)
SISTEMSKE KOMPLIKACIJE
- Promjene intramukoznog pH u crijevima dovode do jače propustljivosti crijeva
- Translokacija bakterija u izvancrijevni prostor
- Stoga su uzročnici pankreatične i peripankreatične nekroze G- bakterije
- Izazvane su ulaskom medijatora upale u sistemsku cirkulaciju
- Razvoj sindroma sistemskog upalnog odgovora (SIRS)
- To može voditi u sindrom multiple organske disfunkcije (MODS)
- MODS je najčešći uzrok smrti u bolesnika s akutnim pankreatitisom
KLINIČKA SLIKA
- Bolest započinje jakim bolovima u gornjem dijelu trbuha sa širenjem u leđa
- Mučnina i povraćanje
- Često povišenje temperature, tahikardija, tahipneja
- Abdominalna distenzija, subileus
- Pleuralni izljev
- Ekhimoze oko pupka (Cullenov znak) i na slabinama (Grey Turnerov znak) karakteristične su za teške oblike bolesti
- Bol kao dominantan simptom traje obično tri do četiri dana, popušta pri savijanju prema naprijed, a pojačava se unošenjem hrane
- Blagi oblik bolesti se smiruje već u prvom tjednu bolesti
OSOBITOSTI TEŠKOG PANKREATITISA
- Karakterizira ga razvoj lokalnih i sistemskih komplikacija
Lokalne komplikacije:
- Razvoj pseudocista
- Nekroza
- Razvoj fistula
- Stvaranje ascitesa
Sistemske komplikacije:
- Infekcija
- Refrakterna hipotenzija
- Akutno zatajenje bubrega
- Respiratorna insuficijencija, razvoj akutnoga respiratornog distres sindroma (ARDS)
- Srčano zatajenje
- Gastrointestinalna krvarenja
- Razvoj diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK)
Teški akutni pankreatitis s višestrukim organskim zatajenjem završava smrću
LABORATORIJSKI NALAZI
- Amilaze u serumu:
- Normalna vrijednost 20-110 i.j./L
- Značajan je trostruki porast vrijednosti amilaza
- Rastu već nakon dva sata od početka AP
- Dosežu vršne vrijednosti nakon 48 sati
- Vraćaju se na normalne vrijednosti nakon 3-5 dana
- Visina vrijednosti amilaza ne korelira s težinom bolesti (u oko 19 % bolesnika vrijednosti normalne !!!)
- Mogu biti povišene i u drugim akutnim zbivanjima u trbuhu (infarkt i perforacija crijeva), te u bolestima žlijezda slinovnica
- Amilaze u mokraći:
- Normalna vrijednost 50-350 i.j./L
- Koncentracija ostaje povišena 7-10 dana nakon početka bolesti
- Koristan je stoga orijentir u bolesnika koji se jave kasno na liječenje
- Lipaze u serumu:
- Normalna vrijednost do 260 i.j./L
- Povećavaju se nešto kasnije nego amilaze
- Normalizira se za 7-10 dana
- Aktivirajući peptid tripsinogena (TAP):
- Najbolji je i najraniji marker za AP (mjeri se u urinu)
- Povišen je već nakon 24 sata od početka bolesti
- Povišenje korelira sa težinom bolesti
- Vrijednosti ≥37 nmol/L govore za teški razvoj bolesti
- Ostali lab.pokazatelji:
- Leukocitoza (15 000-20 000/mL)
- Porast Hct (uslijed hemokoncentracije i nekroze gušterače)
- Hiperglikemija (smanjeno lučenje inzulina, povećano lučenje glukagona, adrenalnih glukokortikoida i kateholamina)
- Hipokalcemija (25 % bolesnika, uslijed hipoalbuminemije)
- Hiperbilirubinemija (10-20 % bolesnika, prate ju porast alkalne fosfataze i AST-a)
- Porast triglicerida (u 15-20 % bolesnika)
- Hipoksemija (25 % bolesnika, pO2≤ 60 mmHg), može prethoditi pojavi ARDS-a
SLIKOVNE DIJAGNOSTIČKE METODE
- Standardne RTG metode (samo za isključivanje drugih bolesti)
- UZV trbuha (u početnoj fazi ograničena vrijednost zbog crijevnih plinova; dobra mogućnost prikazivanja žućnih kamenaca, a u kasnijem tijeku praćenje nekroze i ev.razvoja lok.komplikacija)
- CT trbuha (nakorisnija pretraga za dg. AP, moguća primjena kontrasta za razlikovanje nekroze od normalnog tkiva)
- MR (nema prednosti pred CT-om)
- Endoskopski UZ (koristan u dijagnosticiranju mikrolitijaze)
- Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija (ERCP, uglavnom ima terapijsku ulogu)
KADA UČINITI CT U SUSPEKTNOM AKUTNOM PANKREATITISU?
- Kada je klinička dg.dvojbena
- U bolesnika s hiperamilazemijom i teškim pankreatitisom, distenzijom i napetošću trbuha, vrućicom i leukocitozom
- Kada je Ranson>3 ili APACHE II >8
- Kada nakon 72 h nema poboljšanja na konzervativnu terapiju
- Kada nakon početnog poboljšanja uslijedi pogoršanje
POSTAVLJANJE DIJAGNOZE AKLUTNOG PANKREATITISA
- Na temelju:
- Karakteristične kliničke slike (bol u trbuhu, mučnina i povraćanje)
- Fizikalnog nalaza (vrućica, tahikardija, nadutost trbuha)
- Visokih vrijednosti amilaza i lipaza u serumu i leukocitoze
- CT pretragom trbuha
PROGNOSTIČKI POKAZATELJI TEŽINE AKUTNOG PANKREATITISA
- KLINIČKI:
- Ransonova ocjenska ljestvica
- Imrisova (Glasgowska) ocjenska ljestvica
- APACHE II ocjenska ljestvica
- RADIOLOŠKI:
- Nekontrastna CT pretraga
- Dinamička kontrastna CT pretraga
- BIOKEMIJSKI:
- Citokini
- Pankreatični produkti
- Ostali serumski čimbenici
Ransonovi kriteriji
Pri prijemu:
- Dob > 55 god.
- Leukociti iznad 16 000/mL
- GUK > 11 mmol/L
- LDH > 350 i.j./L
- AST > 250 i.j./L
Nakon 48 h:
- Htc pad za 10 %
- Porast dušika u krvi > 1,8 mmol/L
- Hipokalcemija <2 mmol/L
- Hipoksemija (pO2 <60 mmHg)
- Deficit baza > 4 mmol/L
- Gubitak intravaskularne tekućine >6 L
- OZBILJNOST UPALE:
- < 3 pokazatelja=blagi oblik
- > 3 pokazatelja= teži oblik bolesti
SMRTNOST:
- 0-2-------------1 %
- 3-4-------------15 %
- 5-6-------------50 %
- 7-8-------------gotovo 100 %
Imrisovi (Glasgow) kriteriji
- Dob > 55 god.
- Leukociti iznad 15 000/mL
- GUK > 10 mmol/L
- BUN > 16 mmol/L
- pO2 < 60 mmHg
- Ca < 2 mmol/L
- LDH > 600 i.j./L
- AST/ALT > 100 i.j./L
- Serumski albumini < 32 g/L
- Više od tri kriterija govori za teži oblik bolesti
APACHE II
- Akutna fiziološka i kronična zdravstvena evaluacija
- U prognozi bolesti, tj.u prosudbi morbiditeta i mortaliteta
- Ako je zbroj bodova veći od 8 može se očekivati razvoj teškog oblika bolesti
Baltazar-bodovni sustav
- Indeks težine akutnog pankreatitisa na osnovi CT nalaza
Stupanj AP BODOVI
- Normalna gušterača 0
- Fokalno ili difuzno uvećana 1
- Upala gušterače i okolnog tkiva 2
- Izolirana kolekcija tekućine 3
- Dvije ili više kolekcija tekućine ili prisutnost plina 4
Stupanj nekroze BODOVI
- Nema nekroze 0
- Nekroza 1/3 gušterače 2
- Nekroza 1/2 gušterače 4
- Nekroza više od polovine gušterače 6
- Ako je zbroj veći od 3-6 veća je vjerojatnost težeg oblika s komplikacijama
- Ako je zbroj 7-10 učestalost komplikacija je do 92 %, a smrtnost 17 %
- Ako je:
- Ranson > 3
- APACHE II >6
- Glasgow < 13
- Baltazar > 3
bolesnika možemo označiti kao težak oblik akutnog pankreatitisa
Citokini kao prediktivni faktor težine bolesti
- IL-6 (jedan od najkorisnijih faktora za ranu detekciju težine bolesti /18-48 h/ vrlo značajna klinička korist; Leser, Viedma, de Beaux, Heath, Pezzilli )
- IL-8 (korelira s aktivacijom neutrofila /12-24 h/ za ranu detekciju težine bolesti, ima dobru kliničku korisnost; Chen, Gross )
- IL-10 ( niže konc.u trenutku prijema /24 h/ teži oblik bolesti, slaba korist za kliničku uporabu; Pezzilli)
- TNF- α receptor (prediktor je težine bolesti /6-18 h/ slaba korist za kliničku uporabu; de Beaux, Kaufmann)
Pankreatički produkti kao pokazatelji težine bolesti
- Amilaze (ne koreliraju s težinom bolesti /12-36 h / nema značajnosti za kliničku uprabu; Ranson, Clavien, Winslet, Pezzilli)
- Lipaze (ne koreliraju s težinom bolesti /18-48 h/ nema značajnosti za kliničku uprabu; Ranson, Clavien, Winslet, Pezzilli)
- TAP (produkt koji pokazuje najraniji porast /nekoliko h/ vrlo velika značajnost za kliničku uporabu; Gudgeon, Tenner, Neoptolemos)
Drugi čimbenici kao prediktori težine pankreatitisa
- α1-antitripsin (kasni je marker /48-96 h/ i korelira s težinom bolesti, no klinički je upitna korisnost: Wilson, McMahon, Banks, Kimura, Büchler )
- CRP (za detekciju težih oblika /24-72h/ , klinički značajan test: Puolakkainen, Wilson, Gross)
- Neutrofilna elastaza (rani biljeg težine bolesti /24 h/ slaba klinička značajnost; Uhl)
- Prokalcitonin (za razlikovanje neinficiranih od inficiranih nekroza /24-36 h/ dobre je kliničke značajnosti; Rau)
- Značajan porast LDH (iznad 5000 i.j./L), upućuje na lošu prognozu
- Hipoalbuminemija (<30 g/L) upućuje također na lošu prognozu
LIJEČENJE
- Liječenje teške akutne upale gušterače ili akutne upale s lošom prognozom se obavlja u JIL-u
- Odluku o mjestu liječenja treba donijeti uzimajući u obzir hemodinamske i prognostičke pokazatelje
Liječenje se sastoji od:
- Nadoknade volumena
- Analgezije
- Smanjenja egzokrine funkcije gušterače
- Enteralne prehrane
- Respiratorne potpore
- Potpore bubrežnoj funkciji
- Uporabi antibiotika
- Uporaba drugih farmakoloških mjera, te
- ev.operacijskog liječenja
NADOKNADA VOLUMENA:
- Daje se Ringer laktat i koloidi (osobito kad su albumini<32 g/L)
- Ponekad je u prva 24 sata potrebno obilno nadoknaditi 10 i više litara tekućine
- Postaviti centralni venski kateter
- Kod hemodinamski nestabilnih bolesnika postaviti invazivni hemodinamski monitoring (PICCO, PICCO plus, LiDCO, Vigileo monitor, ev.Swan-Ganzov kateter) radi što bolje procjene hemodinamike
ANALGEZIJA:
- Meperidin hidroklorid (Dolantin), bolji od morfina jer ne izaziva spazam Odijeva sfinktera
- Epiduralna analgezija (Th5-Th10)
SMANJENJE EGZOKRINE FUNKCIJE GUŠTERAČE:
- Posebna trolumenska sonda
- Omogućava pražnjenje želuca i istovremeno enteralnu ishranu (u jejunum)
ENTERALNA PREHRANA:
- Započinje se nakon postizanja hemodinamske stabilnosti
- Vrši se preko nazojejunalne sonde
- Važna je zbog održavanja intestinalne barijere (dakle spriječava se translokacija bakterija, te apsorpcija endotoksina i citokina iz crijeva)
- Od pripravaka prednost dati elementarnim (Survimed OPD, Alitraq) i/ili imunološki aktivnim pripravcima (Reconvan)
- Ako se enteralnom prehranom ne uspiju zadovoljiti potrebe bolesnika, treba uvesti i parenteralnu ishranu, najčešće u prvim danima bolesti (obavlja se putem CVK)
RESPIRATORNA POTPORA:
- Hipoksemični bolesnici (unatoč povećanim inspiratornim konc.kisika) i bolesnici s kompromitiranom ventilacijom zahtjevaju intubaciju i strojnu potporu disanja
- Prednost dati tlačnoj ventilaciji (manja mogućnost dodatnog oštećenja alveola ventilacijom)
POTPORA BUBREŽNOJ FUNKCIJI:
- Kada odgovarajuća nadoknada volumena ne uspostavi normalnu diurezu i ne popravi azotemiju
- Male doze dopamina!?
- Ev.hemodijaliza/hemofiltracija
ANTIBIOTICI!?:
- Nema potpune usaglašenosti za profilaktičku primjenu antibiotika
- Korisni su jedino kada se predviđa težak oblik bolesti (nekrotizirajuća upala, znaci zatajivanja organa, sepsa)
- Profilaktička primjena dovodi do učestalijuh gljivičnih superinfekcija (a ako se koristi, ograničiti na 5-7 dana)
- U profilaksi se danas najčešće koristi Imipenem-cilastatin, 0.5-1 g/4-6 h
- Ako se radi o inficiranoj nekrozi ili apscesu, obavezno učiniti punkciju i uzorak poslati na mikrobiološku obradu
- Liječenje se tada provodi prema dobivenom 'antibiogramu' (obavezno voditi računa o sposobnosti prodiranja antibiotika u tkivo gušterače)
- Liječenje obično traje do 2 tjedna
- Selektivna dekontaminacija probavnog sustava (još uvijek nema dokazane učinkovitosti)
UČINKOVITI ANTIBIOTICI
- KARBAPENEMI (Imipenem/cilastatin, Meropenem)
- UREIDOPENICILINI (Mezlocilin, Piperacilin)
- CEFALOSPORINI (Cefotaksim, Ceftriaxon)
- KINOLONI (Ciprofloxacin, Ofloxacin)
NEUČINKOVITI
- AMINOGLIKOZIDI (Vrlo slabo prodiru u tkivo gušterače!)
OSTALE FARMAKOLOŠKE MJERE:
- Oktreotid (Sandostatin); 100-200 ηg, sc
- H2 blokatori (Controloc 40 mg/dan, i.v.)
- Inzulin (održavanje normoglikemije, ciljna vrijednost GUK-a je 8,3 mmol/L)
OPERACIJSKO LIJEČENJE:
- Vrlo je važno postaviti ispravnu indikaciju za op.zahvat (vrlo čest smrtni ishod ako se razvije poslijeoperacijski pankreatitis ako smo krivo postavili dg.)
- U rijetkim slučajevima teške opstrukcijske upale
- Ako je uzrok kamen u žuči, op.treba odgoditi, jer je rana intervencija povezana s većim pobolom
- Ako se razvije ascedentna upala žučnog voda treba hitno učiniti ERCP i sfinkterotomiju uz zaštitu antibioticima (ciprofloksacin 0,5-1 g i.v. 2 h prije op. Ili piperacilin 4 g 1 h prije op.)
- Ako se razvije akutni abdomen, IAH ili ACS (abdominalni kompartment sind.), čak se preporuča odgođeno zatvaranje trbuha
- Kod inficirane nekroze gušterače (infekciju dokazujemo punkcijom pod kontrolom CT-a)
- Apsces (operira se bez odlaganja)
- Pseudocista (nikad ju ne operiramo u akutnoj fazi bolesti)
ISHOD TEŠKOG AKUTNOG PANKREATITISA
- Unatoč ranom prepoznavanju i odgovarajućem liječenju smrtnost je i dalje visoka
- Preko 30 % bolesnika umire u prvom tjednu zbog razvoja MOF-a
- U kasnijim fazama smrtni ishod nastaje uslijed infekcija
- Najveću smrtnost imaju inficirane nekroze (30-60 % za razliku od sterilne nekroze 0-11 %)
